Čovjek je dio prirode. Ona mu daje hranu, vodu, čisti zrak, pruža zaštitu od poplava, erozije, regulira klimu... Naravno, ako je u “dobrom stanju”.
Stoga, ako želimo očuvati (i ne samo) našu vrstu, moramo čuvati prirodu! Zvuči jednostavno, ali u stvarnosti i nije baš tako. Umjesto da budemo zahvalni prirodi na onom što nam daje i nastojimo ne narušiti njezinu ravnotežu, najčešće činimo upravo suprotno. Onečišćujemo rijeke i mora, krčimo prašume, uništavamo biljne i životinjske vrste, mijenjamo klimu.
I ne samo to, mnogi utjecajni ljudi i donosioci odluka smatraju kako očuvati prirodu znači zaustaviti razvoj i napredak. Pa čak i kad su negativne posljedice ljudskih aktivnosti toliko vidljive, od globalnog zatopljenja, do onečišćenja izvora pitke vode te mora i plaža punih plastike, koju na kraju stoga i sami konzumiramo. Nevjerojatno!
U svijetu uskih privatnih i materijalnih interesa, zagovornicima očuvanja prirode teško je objasniti zašto je važno očuvati prirodu. Posljednjih godina često se koristi pojam “usluga ekosustava”, kao što su spomenuti osnovni uvjeti za život s početka teksta. Vrijednost ovih “usluga” nastoji se iskazati na ekonomski razumljiviji način. Uzmimo za primjer pčela, koje daju “uslugu oprašivanja”. Naime, 75% žitarica svoj urod može isključivo zahvaliti oprašivanju! Bez oprašivača, nema hrane! Čak je i procijenjeno da vrijednost ove “usluge” iznosi 153 milijardi američkih dolara godišnje ili 9,5% svih proizvedenih poljoprivrednih proizvoda. Ima još takvih primjera i kod nas i u svijetu.
Ono što posebno veseli jest da i u Hrvatskoj raste svijest o tome kako s prirodom treba postupati blago i s uvažavanjem. Početkom veljače u Zagrebu je održana LIFE konferencija “Rezultati i dobrobiti LIFE projekata” na kojoj je predstavljen jedan takav “životni” projekt. Riječ je o projektu pod nazivom Low pesticide integrated pest management (IPM) in sustainable and safe fruit production (LIFE.SU.SA.FRUIT), čiju provedbu je koordinirao Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu u suradnji s partnerima iz Hrvatske, Italije i Francuske, uz sufinanciranje iz programa LIFE te od strane javnih institucija i privatnih tvrtki. Naime, bolesti i nametnici veliki su problem u voćarstvu jer mogu značajno smanjiti urod. Taj problem se klasično rješava upotrebom insekticida i sličnih sredstava. No, sve je veća potreba za korištenjem metoda koje neće štetiti okolišu, a koje će istovremeno rezultirati dobrim i kvalitetnim urodom. Upravo je cilj ovog projekta bilo osmisliti i testirati takvu metodu za uzgoj jabuka i breskvi. Primjenjivane su zaštitne foto-selektivne mreže u određenim bojama, od kojih se najbolje pokazala ona crvena. Zaštitna je mreža onemogućavala nametnicima pristup voćkama, a zbog odgovarajuće boje, mreža je propuštala dovoljnu količinu svjetlosti (za razliku od klasičnih crnih mreža za zaštitu od tuče, koje u određenoj mjeri zasjenjuju voćke). Koji je rezultat? Upotreba insekticida smanjena je za 70%, plodovi su sadržavali 2 do 8 puta manje pesticida, znatno se povećala i bioraznolikost. Naposljetku, poboljšao se i urod te su postignute i značajne uštede u uzgoju voćaka, od 130 do 400 EUR po hektaru! Započela je i praktična primjena rezultata projekta te su u 2018. godine foto-selektivne mreže postavljene na pojedinim voćnjacima u Kašiću nedaleko Benkovca, a prvi urod očekuje se u ovoj godini.
Na ovom malom primjeru lijepo se vidi kako veća briga prema prirodi, na kraju rezultira većom dobrobiti za čovjeka! Nadamo se kako će ovakvi pothvati postati dio uobičajene prakse!
Ana Štrbenac
Comments